Zatvorenici su nestajali bez traga – istina o logoru koja ledi krv - STARA GRADIŠKA (i Okučani)

Stara Gradiška bila je zatvorski i logorski kompleks smješten u utvrdi iz 18. stoljeća, s dugom i višeslojnom poviješću koja obuhvaća nekoliko državnih i političkih sustava. Izvorno izgrađena kao vojna tvrđava u sklopu Vojne krajine Habsburške Monarhije, Stara Gradiška je već u 19. stoljeću prenamijenjena u kaznenu ustanovu.

Tijekom Kraljevine Jugoslavije, zatvor je korišten za kriminalne i političke zatvorenike. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske (1941.–1945.), Stara Gradiška postaje dio sustava koncentracijskih logora, gdje su zatočeni i ubijani Srbi, Židovi, Romi te politički protivnici ustaškog režima, uključujući žene i djecu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, kompleks preuzima nova vlast te djeluje kao zatvor u socijalističkoj Jugoslaviji, u kojem su, osobito u prvim poratnim godinama, bili zatočeni stvarni i navodni politički protivnici režima.

Zatvor je nastavio s radom i u kasnijim desetljećima, prvenstveno kao kazneno-popravna ustanova, sve do početka 1990-ih, kada je tijekom ratnih zbivanja objekt oštećen i napušten. Danas se kompleks nalazi u zapuštenom stanju, s tek djelomično obilježenim memorijalnim funkcijama.

Zanimljivosti:
• Izvorna tvrđava izgrađena je u 18. stoljeću kao dio obrambenog sustava Habsburške Monarhije prema Osmanskom Carstvu.
• Stara Gradiška je rijedak primjer mjesta koje je služilo kao zatvor ili logor u četiri različita politička sustava.
• Tijekom Drugog svjetskog rata bila je jedan od rijetkih logora u Europi s posebnim odjelima za žene i djecu.
• Unatoč povijesnoj važnosti, velik dio kompleksa danas propada bez cjelovite konzervatorske zaštite.

NASLOVNICA: Povijesna ilustracija